<



  




 


Dana 22.08.2002. godine lanovi Tritonovog ronilakog tima Mirko Bevenja i Vlatko Taleski  postavili su novi balkanski rekord u dubinskom ronjenju na vazduh u slatkoj vodi zaronivi do 127,4 metra.
Ovaj poduhvat izveden je na Ohridskom jezeru. Prilikom postavljanja ovog rekorda ronioci su koristili najsavremenije softvere za simulaciju zarona, "Aladin" kompjutere, "Posejdon" regulatore.

Ohridsko jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 700m to je pored hladne vode (6 C u dubljim slojevima) i vidljivosti od svega 5-10m otealo postavljanje ovog rekorda. Korekcioni faktor za nadmorsku visinu od 700 m iznosi 1.08 sto znai da se dekompresivni reimi odredjuju za ekvivalentnu dubinu od 137m! na nivou mora.
Veliki problem je predstavljalo i odsustvo rekompresione komore. Najblia se nalazi u Bujanovcu (Yugoslavija), a transport do nje zahteva prelazak visokog planinskog masiva to bi u slucaju DCS  (dekompresione bolesti) bilo kobno. Sve su to oteavajuci faktori.


Zaronu je prisustvovao (pored 6 lanova kluba) i internacionalni SSI instruktor iz Makedonije Milutin Sekuloski.

Profili i izvetaj (kliknite na sliku za uveliani prikaz)

ISTORIJAT

Ova nezvanina disciplina se upranjava jo od zavretka II svetskog rata. Progresivno su poveavane dubine: 
god.                 dubina             mesto                         ronilac

1947.                 93                  Crveno more                Frederic Dumas
1961.               106                  Florida                         Jean Clarke Samazan
1963.               108                  Florida                         Hal Watts
1965.               109                  Florida                         Tom Mount & Frank Martz
1967.               118                  Florida                         Hal Watts & A.J. Muns
1968.               132                  Bahami                Neil Watson & John Gruener
1990.               137                  Roatan                         Bret Gilliam
1993.               144                  San Salvador                Bret Gilliam
1994.               148                  Nassau                         Dan Manion
1999.               156                                                     Mark Andrews

 

Iz gornjeg spiska se vidi da je rekord postignut 1968. i nije oboren 22 godine. Mnogobrojni pokuaji do 1990 godine zavrili su se tragino.

I na naim prostorima ronioci su pratili ovaj trend. Kao i u svetu i kod nas su ti pokuaji odneli mnoge rtve.

RIZIK I MOGUE POSLEDICE

*Ne savetujemo nikome ko nije psiho-fizicki spreman i pre svega svestan opasnosti i i moguih posledica da pokua sline zarone. Jo jednom napominjemo da je rekreativno ronjenje ogranieno na maksimalnu dubinu od 40m!*

Postoji polemika koliko ovakvi pokuaji imaju smisla. Danas su poznati gasovi sa kojima je mogue bezbedno roniti na ovim dubinama. Sa druge strane u oveku je ukorenjena tenja da uradi stvari koje jo niko nije uradio.
U leto 1975 godine u pokuaju da zarone na dubinu od 120 metara, tragino su nastradali u vodama juno od ostrva Suca, legende jugoslovenksog ronjenja instruktori Zoran Foti i Duan Raki. Nihova tela nikada nisu pronadjena.
Pitanje o kalkulisanom riziku je ovde svakako otvoreno.
Osnovne probleme kod ovakvog ronjenja predstavljaju azotna narkoza i akutno trovanje kiseonikom. 
Azotna narkoza ili pijanstvo velikih dubina nastupa ve na dubinama veim od 30 m. Iz ovog razloga rekreativno ronjenje je i ogranieno na maksimalnu dubinu od 40m.
Pijanstvo velikih dubina manifestuje se smanjenom sposobnou za obavljanje finih radnji, a zatim sledi nekritino ponaanje ronioca prema situaciji u kojoj se nalazi, vrtoglavica, euforija, gubljenje orijenacije, panika. Deava se da ronilac izvadi regulator iz usta, da padne u narkoticki san itd.
Mogue je treningom razviti odredjenu adaptaciju, ali su nauna istraivanja dokazala da je na dubinama veim od 90m ova adaptacija nemogua.

Moramo istai da je za sticanje ove adaptacije neophodan mukotrpan trening. Samo da napomenemo da je Bret Gilliam u 11 meseci pred obaranje svetskog rekorda u cilju treninga uradio 600! zarona a od toga 103 dublja od 90m, kao i simulirane zarone u komori na 120m. 

Drugi, svakako mnogo nepredvidljiviji problem predstavlja trovanje kiseonikom usled HIPEROKSIJE. Do toga dolazi kad za odredjeno vreme parcijalni pritisak kiseonika u meavini (vazduhu) predje 1.6 bara, a to se dogadja na dubini od 66m. Kiseoniko trovanje zavisi od duine izlaganja - ekspozicije i parcijalnog pritiska kiseonika. Trovanje nastaje iznenadno sa retkim i slabim predznacima tako da je najei ishod davljenje tj. smrt. 

tetno delovanje kiseonika pojavljuje se na dva nacina:
-         NERVNI OBLIK (neurotoksino delovanje ili kiseonicka epilepsija) tj. Paul Bertov efekat;
-         PLUICNI OBLIK (upala plua i disajnih puteva), tj. Lorain Smitov efekat; 

Neurotoksino delovanje kiseonika pod povienim pritiskom javlja se u ronjenju sa aparatima na kiseonik, uglavnom kada se roni dublje od 7 metara. 

Razlog i mehanizam nastajanja kiseonike epilepsije nije sa sigurnou utvrdjen. Neki strunjaci tvrde da kiseonik pod pritiskom neutralie neke supstance u nervnim elijama koje su neophodne za njihovu funkciju.

Podsticajni faktori koji mogu da utiu na pojavu kiseonicke epilepsije su:

-    teak rad
-         hladnoa i
-         prevelik procenat CO2 u krvi;

Kada dodje do trovanja kiseonikom ronilac osea:

-         uznemirenost
-         lice mu je bledo
-         pojaano znojenje
-         osea muninu i potrebu da povrati
-         suava mu se vidno polje
-         javlja se najpre podrhtavanje miia lica, a potom i drugih grupa miia
-         u poodmakloj fazi trovanja javljaju se grevi koji su identini grevima prilikom epileptinih napada
-         i na kraju dolazi do pomuenje pa ak i totalnog gubitka svesti.
-         smrt je neizbena.

Za pluni oblik hiperoksije je karakteristino to to je on atipan i javlja se nakon dueg udisanja kiseonika pod pritiskom viim od 0.6 bara, a ovaj oblik upale plua ne reaguje ni na kakvo medikamentozno leenje.

Kada ronilac primeti neki simptom treba odmah da prekine zaron, smanji dubinu i to pre napusti vodenu sredinu. Brzi razvoj simptoma kiseonikog trovanja (hiperoksije) ne daju vremena da se okleva. Mora brzo da se reaguje u protivnom zaron moe fatalno da se zavri.

Kiseoniko trovajne je uglavnom retko i javlja se iskljuivo u dubinskom ronjenju i pri dugotrajnim dekompresijama s kiseonikom.

Nai ronioci su se dugo i naporno pripremali za ovaj poduhvat. Pored opsenih i svestranih fizikih priprema kao i adaptivnih zarona, u komori su simulirani parcijalni pritisci kiseonika od 2.8 bara u trajanju od 30min. to odgovara dubini od 123m.

*Ne savetujemo nikome ko nije psiho-fizicki spreman i pre svega svestan opasnosti i moguih posledica da pokua sline zarone. Jo jednom napominjemo da je rekreativno ronjenje ogranieno na maksimalnu dubinu od 40m!

 

[o nama]  [obuka]  [ekskurzije] [ekspedicije]   [trening]  [decija sekcija perajca]  [podvodna snimanja]  [kontakt]