Tehnicko ronjenje

Skola plivanja perajca





 

The Megalodon Experience - Cavtat 21.-23. Jan. 2010.

Od našeg poslednjeg ronjenja sa ribriderom prošlo je više od 6-7 godina, tako da je ljubazni poziv Dražena Goričkog da prisustvujemo delu obuke za Inspiration-Vision ribrider i upoznamo se i ronimo sa Megalodon ribriderom došao kao poručen. Kontakt nam je omogućio naš prijatelj Uroš Jelić koji je i sam bio na kursu. Dražen je vlasnik firme Dragor, distributer za Apeks, Sunnto kao i instruktor sa Inspiration ribrider po IANTD i ANDI linijama. Sam roni sa Megalodonom i sa njme je pored ostalog učestvovao na ekspediciji na krstaricu "Garibaldi" koja je svoj večni mir našla na dnu Jadrana na 125m dubine. Kao kompetentan ribrider ronilac i instruktor za nas je predstavljao pravu "metu" za mnoštvo stručnih pitanja.

Radi ovoga seli smo u auto i zaputili se u Cavtat. Put preko zavejane Romanije bio je u jakom kontrastu sa sunčanim Cavtatom. Stigli smo uveče. Tačno na test. Kurs su polagali naši prijatelji Dragan Gačević, Tonči Frlan i Uroš Jelić. Kako ne bismo narušili koncentraciju, prošetali smo i u lokalnom kafiću dočekali srećne "kursiste". Upoznavanje sa Draženom, priče o ronjenju, ribriderima i ekspedicijama otegle su se do kasno u noć. Posle večere uputili smo se put Molunta gde smo noćili. Posle hladne noći (-3 na obali mora!) ustali smo pred svitanje i spremili se. Čekao nas je uzbudljiv dan. U Cavtatu smo bili gosti DC "Epidaurum". Kako centar (i hotel) nisu oficijelno radili imali smo vremena za naše "igračke" do mile volje.

Podsetili smo se našeg starog znanca Inspitarion ribridera. Sadašnja verzija se zove Vision dok se onaj sa kojim smo nekad ronili zove Classic. Postoje odredjene razlike i poboljšanja ali je u principu dosta sličan. Poznat još kao "The yellow box of deth" traži (kao i svaki ribrider) maksimalnu pažnju, znanje i iskustvo. Koraci napredovanja su spori i potrebno je dosta vremena da se stekne dovoljno iskustvo. Danas najrasprostranjeniji, ima medjutim i jednu od najlošijih safety karakteristika (uglavnom zbog greške ronilaca). Oblast našeg interesovanja predstavljao je medjutim čuveni Megalodon proizvodjača Inner Space Systems Corporation. Napravljen krajnje robusno, za duga i ozbiljna ronjenja na žalost predstavlja i gornju cenovnu kategoriju ribridera koji se trenutno nude na tržištu. Oba ribridera spadaju u eCCR (Electronic Closed Circuit Rebreather) porodicu.

Upoznali smo se sa prednostima i nedostacima jednog i drugog aparata i prešli deo neophodnog teorijskog gradiva. Nas su posebno interesovala pitanja specifična za ekspedicijono ronjenje na koja je Dražen kompetentno i strpljivo odgovarao. Uopšte, moram reći da je on jako pristupačan i prijatan čovek, možda mlad, ali velikog iskustva i znanja. Sresti nekoga ko je pored sveg znanja još i skroman danas je prava retkost. Za stvari za koje nije bio siguran jednostavno je to tako i rekao. Ovo nam je značilo da ono što od njega čujemo i naučimo možemo i da upotrebimo. Posebno nam je bila interesantan susret sa Liquid Vision kompjuterom. Najnovija generacija kompjutera koju je moguće programirati ovde je u izvedbi za CCR.

Najzad je došlo i vreme za opremanje jedinica i ronjenje. Samo spremanje ribridera za ronjenje tražilo je pažnju i vreme. Punjenje absorbenta, pozitivni i negativni test i ostale probe samo su deo rutine.

.Trebalo se prvo navići na plovnost i podesiti položaj tela u vodi. Dok su jedni ronili drugi su "pomagali". Kako ovi aparati sa jednim punjenjem raspolažu sa više od 180min. autonomije, ronjenje se oteglo na ceo dan.

Prvi kontakt sa vodom podsetio nas je na iskustva od pre nekoliko godina. Interesantno je samo kako nam se percepcija svega za ovih nekoliko godina promenila. Draženov Megalodon bio je izvrsno istrimovan. Bilo je samo potrebno podesiti oprtače (plate i harness po DIR-u). U momentu smo postali svesni toplog i vlažnog gasa koji udišemo i tišine. U plićaku mnoštvo riba kao da nas nije ni opazilo. Naravno instinkt balansiranja na "pluća" trebalo je što pre zaboraviti i sve obaviti mikro podešavanjima winga. Kako je dubina rasla i podešavanje je postajalo jednostavnije. Igrali smo se sa setpoint-om na kompjuteru postavljajući razne ppO2 i slušali rad injektora. Prelazak na stage bocu, otvoren krug, vraćanje na loop i slične operacije činile su da vreme proleti.

Kao i sve ostalo i ovo druženje je moralo da se završi. Zahvalni smo Draženu za jedno divno iskustvo i sigurni smo da ćemo opet negde zajedno roniti. Ekipa se polako razišla. Dragan i Tonči vratili su se u Herceg Novi, Uča za Banja Luku, Dražen u Zagreb, a mi za Beograd. Kad ljude zanimaju iste stvari granice ne postoje...

 

[o nama]  [obuka]  [ekskurzije] [ekspedicije]   [trening]  [decija sekcija perajca]  [podvodna snimanja]  [kontakt]